|
Kad se iz Niša, preko Bele Palanke - kroz Koritničku klisuru; iz Pirota - preko visokih prevoja Gabra i Kruške; iz Leskovca i Zaplanja - kroz Ljuberašku klisuru; ili sa bugarske granice - preko Presečkog rida i Šumja, pođe u Babušnicu, stiče se utisak da putevi vode negde visoko u nepregledne planinske goleti. Savladaju li se pomenuti visovi, ulazi se u Lužničku kotlinu koja se prostire od Gornjeg Krnjina do Ljuberaške klisure dužinom od oko 15 kilometara, dok je njena širina različita u zavisnosti od toga da li brda koja je okružuju, više ili manje, zadiru u njene ravničarske prostore. Kotlina je najuža između sela Gornjeg i donjeg Krnjina, ali se od Donjeg Striževca, prema jugu postepeno širi, da bi na liniji Stol - Suračevo dostigla najveću širinu završavajući se dva kilometra južno od sela Gorčinca lepom i živopisnom klisurom Ljuberaške reke. Opština zahvata Lužničku kotlinu, deo zvonačkog kraja i Zaplanja. Smestila se na krajnjem jugoistoku Istočne Srbije, na površini od 529 kvadratnih kilometara, idilična i vedra, među mirnim senkama Suve Vlaške i Stare planine, visije Krajište i Ruj planine. Najniži deo Lužnice je kod sela Mezgraje - 338 metara, a najviši na planini Ruju - 1806 metara. Graniči se sa Pirotom, Belom Palankom, Crnom Travom, Vlasotincem, Dimitrovgradom i Republikom Bugarskom u dužini od osamnaest kilometara. Rudna bogatstva ovog prostora nedovoljno su istražena. Utvrđeno je postojanje nekih ruda i nemetala, ali se za rezerve postojećih nedovoljno zna. Jedno vreme radio je poznati lokalitet kamenog uglja Jerma i , putem grnčarstva, prerađivana glina.
Opština poseduje 30 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta od čega je 46 posto livadne površine, 50 posto ide na oranice, a 4 odsto na višegodišnje zasade, i 20134 hektara šumskog zemljišta. Hidrogravsku mrežu čine manji vodeni tokovi čije vode rekom Lužnicom otiču ka Vlasini i Južnoj Moravi. Jedno od najatraktivnijih mesta jeste Šanac - tvrđava izgrađena 1892. godine za ratne svrhe a danas je najposećenije izletište , naročito povodom tradicionalnih prvomajskih uranaka. Postoji nekoliko kraških vrela i Zvonačka Banja sa termalnom vodom temperature od 28 celzijusovih stepeni. Inače, područje Zvonca obuhvata 7 naselja pretežno bugarske nacionalnosti. U Lužnici žive Srbi Bugari i Romi. Zanimljiv je podatak da se unazad pola veka broj stanovnika prepolovo, zbog migracije, ali i zbog bele kuge koja je, kao i mnoge ostale krajeve, zahvatila i Lužnicu.Po zadnjem popisu opština broji 15 570 stanovnika. U Lužničkim selima, uglavnom, su danas staračka domaćinstva. Debeli zidovi njenih domova i krečni tavani njenih bregova iznedrili su i odljuljali gostoprimljive i prostodušne ljude, blage naravi; u isto vreme marljive izdržljive, pouzdane; od vajkada pečalbare - vrsne građevinare naseljene u 53 naselja koja pune kotlinu. Opština je poznata po proizvodnji čuvene vurde, sira, kvalitetnog meda iz ekološki netaknutih predela, te po pijaćoj vodi kojom se snabdeva i grad Niš. Babušnica je centar opštine, smeštena pored reke Lužnice. Ima Osnovnu školu, Gimnaziju, Tehničku školu, crkvu Sveti Nikola, Sportski centar...prodavnice, tržni centar, preduzeća i fabrike.
Od privrednih potencijala IMT - Standard koji se bavi proizvodnjom poljoprivrednih mašina; Program za proizvodnju unutrašnjih guma Tigar; Konfekciju Lisca; Privatno preduzeće D-kompani ( izrada alata za gumarsku industriju, kao i Betonjerka ); Fabrika opekarskih proizvoda Jupiter; PP Tehnički pregled Spasić. Golemi Stol, na mahove trošan, a ipak čvrst, hladan i večan, istrajava poput Sunca kroz vreme Što svojom moći ponekad uzima, Vera Cvetanović, |